Monday, September 1, 2014

GSP (Beograd) vs. MHD (Bratislava)


Ili: Neke stvari koje bi moralo da ispunjava svako preduzeće koje u nazivu ima reči "saobraćaj", "javno", "gradsko" i sl; a posebno "prevoz"





GSP: 100 din = 1h vožnje.

Toliko otprilike košta i vožnja u Bratislavi, Slovačka. A tamo:

  • Postoji red vožnje, i to obavezno izložen na svakoj stanici. (S obzirom da na ovo najviše utiče nepostojanje saobraćajne policije koja bi regulisala saobraćaj u gradu, ovo bi i bili spremni da oprostimo GSP-u, da nije ostalih stavki ispod navedenih)
  • Većina stanica je natkrivena, sa klupama. One koje nisu, imaju bar nekakvu pečurkicu i naravno tablu za red vožnje i obaveštenja. I jasno su obeležene znakovima i obeležjima na kolovozu.
  • Naravno, parkiranje na i u blizini stanica je najstrožije zabranjeno i pauk sa stanica vozila nosi u roku od 5-10 min.
  • Ako dođe do bilo kakve obustave ili izmene u saobraćanju bilo koje linije na bilo koji period, MHD Bratislava je dužna da to blagovremeno najavi obaveštenjima istaknutim na svim stanicama na kojima saobraćaju linije na koje se ta izmena odnosi, kao i u svim vozilima tih linija.
  • Ako na vozilu ne može da se prikaže tačan broj linije, to vozilo ne saobraća dok se ne popravi. Ne dešava se nikada, npr; da na tramvaju piše "6" ili "7", a da vozi liniju "5", i da vozač, tek nakon što je skrenuo kod Vuka, kaže, "ne radi mi ono gore da promenim broj". To onda znači da je vozilo neispravno, a neispravna vozila ne smeju da prevoze putnike.
  • Vozila su solidno čista i uredna. Konzumiranje hrane ili pića u prevozu je izričito zabranjeno.
  • Plate su oko 2-3 puta veće nego ovdašnje (opet podsećam, sat vremena vožnje košta približno isto kao i u GSPu).
  • Nema potrebe za raznim fensi uređajima i čipovanim glupostima za jednokratne karte. Iako im je standard bolji, vozila dosta novija i urednija, red vožnje poštuje skoro u minut, sve karte osim mesečnih su papirne, važe određen vremenski period, i kada se uđe provuče se kroz aparat koji na njima utisne tačno vreme početka vožnje, i to je to.

Ne bih da ulazim u stvari kao što su broj bespravno zaposlenih, dugovanja ili krađe sredstava i sl. Verujem da i njih, kao i sve nas muče "oni odozgo". Ali ovde ne govorim o WiFi internetu, klimama i stjuardesama u vozilima. Govorim o najosnovnijim, elementarnim uslovima bez kojih niko ne bi uopšte ni trebalo da dobije dozvolu za bavljenje delatnošću javnog prevoza. Koliko je teško obeležiti svaku stanicu i zabraniti parkiranje? Koliko je teško (ili skupo) platiti studentariji da na biciklima ili Tomosima obiđu i izlepe stanice najobičnijim papirima i selotejpom ako ništa drugo, kada dođe do nekih izmena na linijama? Ako već nemamo red vožnje i ne znamo da li ćemo prevoz čekati 5 ili 45 minuta, onda bar da znamo kada ne treba da ga čekamo uopšte. Baš me zanima da li se nekad desilo da je neko nekad zakasnio na posao zbog ovakvih propusta GSP-a, i da li je zbog toga imao problema na poslu, ili nedajbože, dobio otkaz? I da li je zbog toga tužio GSP, na šta ima puno pravo? I ako nije, zašto ne? Nisam još čuo da je neko ko se ponaša bahato, bezobzirno, bezobrazno i na granici kažnjivog, sam prestao da se tako ponaša iz čista mira, bez pritiska spolja.

#samokažem
  

No comments:

Post a Comment